Kako je izgledao proces
Konkurisala sam za plaćenu praksu u regrutaciji.
12. decembra su me pozvali i u tom pozivu mi je rečeno da im je hitno da se što pre počne sa praksom i to već posle praznika, sredinom januara. Zakazali smo online intervju za 17. decembar. Razgovor je bio prijatan, trajao je 20-25 minuta. Rečeno mi je da će mi rezultati biti javljeni sledeće nedelje. Rezultati nisu bili javljeni, pa sam dobila odgovor na mail 27. decembra da se proces selekcije odužio i da će rezultati biti posle praznika. U ovom trenutku sam imala razumevanja za njih zbog praznika, mada nije bilo profesionalno što se ne drže zadatih rokova i što su uopšte organizovali proces selekcije pred praznike.
Ušla sam u uži krug i drugi online intervju je bio 15. januara, na kom su bile dve koleginice, postavljale su mi razna pitanja kao i situacije koje treba da rešim. Rečeno mi je da će rezultati biti kroz nedelju dana, naravno opet nisu.
31. januara dobijam poziv od nepoznate osobe do tada iz firme, njihove koleginice, koja mi govori da je praksa u regrutaciji otkazana iz različitih razloga, ali su me koleginice preporučile za praksu u HR administraciji i pitala me je da li sam zainteresovana da obavim još jedan razgovor, ovog puta sa drugim timom. Pristala sam, jer mi je rekla da ne postoji više krugova, da je ovo finalna odluka. Intervju je bio 5. februara uživo sa devojkom koja me je zvala kao i sa menadžerkom. Menadžerka je bila izuzetno prijatna i lepo je objašnjavala kako praksa izgleda. Kada smo počele razgovor na engleskom, on je bio prekinut zbog toga što ju je pozvao šef da izađe iz prostorije. Izvinila mi se, međutim tok misli mi je bio prekinut. Za moju prijavu u regrutaciji su ipak sada rekle drugu priču, a to je da su koleginice izabrale drugog kandidata i da su nijanse u pitanju, za šta sam već i pretpostavila, pa smatram da nije bio nikakav problem da se u startu tako kaže. Međutim, na kraju intervjua sam morala da postavim pitanje koliko je praksa plaćena, budući da mi dva meseca niko ništa nije rekao na tu temu, a moje pitanje je, iz nepoznatog razloga, probudilo izuzetnu nelagodnost u prostoriji kao da sam pitala nešto suludo. Devojka mi je odgovorila 33 000 kao iz stopa, a pošto sam rekla kako sam na prvom intervju rekla da su mi putni troškovi bitni, rekla je da će proveriti sa kolegama da li je moguće da izdvoje za putni trošak, a da finalne rezultate javlja do kraja nedelje ili početkom sledeće. Prošla je cela sledeća nedelja, odgovora nije bilo, pa sam one tamo nedelje u utorak poslala mail sa pitanjem da li ima novosti. Tri dana kasnije zvoni mi telefon i devojka mi govori da ipak u ovom trenutku u timu traže osobu sa "većim senioritetom".
Za praksu od 33 000 din, tolikim probijanjem rokova i ispijanjem energije koju je ova kompanija pružila u procesu selekcije, ne bih je nikome preporučila. Želela sam da učim i da se razvijam kod njih, ali mi je ipak drago što se kroz proces pokazalo kako neozbiljno funkcionišu. Žao mi je na izgubljenom vremenu, ali sam na neki način i srećna što me nisu izabrali.