Treće istraživanje “Šta to radi zaposlene”, koje zajednički realizuju Osiguranik, Rezilient, Infostud i Tim Centar, čiji su rezultati objavljeni u oktobru prošle godine, pokazalo je da se 94% anketiranih suočava sa nekim od problema iz domena wellbeinga, dok je 59% njih izjavilo da wellbeing problemi imaju uticaj na njihov učinak na poslu. Stvari nisu mnogo drugačije ni unutar srpske IT industrije jer je poslednje istraživanje “Šta to radi ajtijevce” pokazalo veoma slične rezultate: 93% ajtijevaca se suočava sa nekim wellbeing problemom, a skoro dva od tri zaposlena u IT industriji prijavljuje smanjen radni učinak zbog wellbeing problema. Najčešći wellbeing izazovi koje su pomenuli ispitanici su stres (75%), nedostatak energije (55%), zabrinutost (52%), smanjenje motivacije (49%) i pad raspoloženja (48%), a čak 55% ispitanika mišljenja je da kompanija u kojoj rade ne podržava u dovoljnoj meri njihovo mentalno zdravlje, dok je 50% njih izjavilo da im kompanije obezbeđuje neki vid wellbeing programa. Najveće interesovanje ispitanici su pokazali za psihološko savetovanje, ali se visoko kotiraju i pravno i finansijsko savetovanje, kao i programi rekreacije, fitnessa itd.
O važnosti ovog benefita razgovarali smo sa Ivanom Radošević, koja je CEO u Rezilientu - wellbeing platformi za podršku mentalnom zdravlju koja je i jedan od realizatora oba ova istraživanja. Iz perspektive stručnjaka za organizacionu psihologiju, podelila je sa nama da sve veća potreba zaposlenih za wellbeing programima dolazi kao rezultat promene životnog stila, ali i poslovnih zahteva. “U modernim kompanijskim okruženjima suočavamo se sa sve većom dinamikom, sve kraćim rokovima, konstantnom promenljivošću i neizvesnošću, uz iziskivanje maksimalne posvećenosti, kreativnosti, inovativnosti i adaptibilnosti što stvara visok stres kod zaposlenih i značajno iscrpljuje mentalne kapacitete. Sa druge strane, paralelno se dešava osvešćivanje i porast edukovanosti zaposlenih i kompanija po pitanju važnosti brige o (mentalnom) zdravlju kako bi se zaposleni očuvali - i to ne samo njihovo zdravlje, već i njihova prisutnost u kompaniji i posledično - njihovi rezultati. Stoga porast potrebe dolazi i iz novih uvida, spoznaja i razumevanja, kao i slobode da ih adresiramo.”
Ako govorimo o IT industriji, Ivana smatra da ona ima svoje specifičnosti koje se dodatno odražavaju na potrebu za wellbeing podrškom, jer, za razliku od drugih stabilnijih i formalnije regulisanih industrija, IT sektor ima još izraženije zahteve od svojih zaposlenih po pitanju konstantnog učenja, napredovanja, brzine i volumena rada, inovativnosti, kreativnosti, timskog rada - što dodatno crpi mentalne resurse i stvara stres koji zahteva podršku. Takođe, način i uslovi rada, poput dugotrajnog sedenja i rada ispred ekrana, rada u različitim vremenskim zonama, ozbiljno utiču na fizičko stanje i probleme koje zaposleni doživljavaju, zbog čega su potrebe za wellbeing programima još izraženije. “Još jedan od razloga zašto je ovaj benefit posebno tražen zasniva se na karakteristikama IT populacije koja je osvešćenija i otvorenija za podršku zdravlju, i traži da bude zbrinuta (i da joj bude ugodno) jer ako nije - potražiće neko drugo mesto za rad gde to jeste slučaj.” kaže Ivana za HelloWorld.
Programi psihološke i emocionalne podrške vs fizički wellbeing - šta je efikasnije?
Ako želimo da dođemo do odgovora na pitanja koja vrsta wellbeing programa je bolja i efikasnija, mišljenje naše sagovornice je da to zavisi od vrste problema koji želimo da adresiramo - šta nas muči, šta je potrebno da menjamo, na kom nivou da delamo i samim tim - kako da to uradimo? “Dok programi psihološke i emocionalne podrške direktno utiču na smanjenje stresa, prevenciju burnout-a, očuvanje fokusa i produktivnosti, programi fizičkog wellbeing-a (zdrava ishrana, fizička aktivnost, ergonomija, prevencija bolesti) obezbeđuju energiju, vitalnost i smanjuju bolovanja, čime stvaraju osnovu da zaposleni uopšte mogu da funkcionišu dobro i mentalno. Zato su najefikasniji integrisani programi koji paralelno adresiraju i mentalno i fizičko zdravlje jer upravo tako brinemo o celokupnom wellbeingu.
No, ukoliko bi ova dilema iziskivala jednoznačan odgovor, prednost bih uvek dala programima psihološke i emocionalne podrške, zato što oni kroz neophodnu stručnu podršku najdirektnije utiču na stres, motivaciju i međuljudske odnose – što su ujedno i najčešći izazovi u savremenom radu, dok zaposleni mogu samostalnije i u svojoj “privatnoj režiji” da vode računa o svom fizičkom wellbeing-u.” smatra Ivana.
Na koji način domaće IT kompanije mogu sprovesti wellbeing programe
U Rezilientu npr. postoje sveobuhvatni wellbeing programi koji se sprovode u kompanijama iz različitih sektora, uključujući i IT industriju. U pitanju je platforma na kojoj je zaposlenima na klik dostupna ekspertska podrška iz različitih oblasti značajnih za (mentalno) zdravlje - kroz gotove edukativne sadržaje, interaktivne vebinare sa različitim stručnjacima i 1-1 online podršku. Ovakva raspoloživost različitih formata podrške, iz različitih oblasti, u jednom digitalnom okruženju koje obezbeđuje potpunu fleksibilnost za korišćenje je nešto što posebno odgovara IT populaciji, dok se paralelno obrađuju i teme značajne za menadžment u cilju izgradnje zdravog radnog okruženja.
Najveći broj kompanija se prvobitno odlučuje na uvođenje wellbeing programa zbog uočenih problema vezano za menadžment, kompanijsku kulturu, preopterećenost zaposlenih, psihološku sigurnost, burn out i sl. U ovim slučajevima, ovaj vid podrške je izuzetno značajan za zaposlene i njihovo zdravlje, jer utiče na smanjivanje nivoa stresa, povećanje produktivnosti, smanjivanje fluktuacije i apsentizma, kao i povećanje uključenosti i opšteg zadovoljstva. Ipak, Ivana upozorava da se mana ovakvog pristupa ogleda u delovanju na mikro nivou i nedostatku održivosti efekata ovih programa usled problema koji se ponavlja jer ne otklanjamo njegove uzroke već samo posledice. “To je kao da alergičnog zaposlenog neprekidno izlažemo njegovom alergenu, ali mu savesno dajemo i odgovarajući lek, očekujući da će alergijska reakcija zauvek (ili na duže vreme) prestati.” dodaje ona.
“Da bi zaista napravio promenu, wellbeing program ne treba da “popunjava rupe”, već treba da pokrene promenu na sistemskom nivou, odnosno da podrazumeva potpunu rekonstrukciju i uklanjanje svih razloga koji dovode do toga da su ovakvi programi preko potrebni. Evo još jedne analogije - zamislimo loš put koji ima određene deonice koje su zakrpljene, kao i neke koje su potpuno rekonstruisane. To su efekti programa bez sistemske promene. Bez obzira na kraće deonice koje valjaju, ocenićemo da je put generalno loš i iscrpljujuć i to će koštati naš auto i nas same. Drugim rečima, ukoliko kompanija nastavi sa “negovanjem” preopterećenosti poslom, neadekvatnog stila liderstva i kompanijskih vrednosti koje ne uzimaju u obzir zaposlene i njihovo dobrostanje, ne možemo da pričamo o zdravom radnom okruženju koje je potrebno da bi se čovek dugoročno zaista osećao dobro.”
Na kraju ovog interesantnog razgovora, Ivanu smo zamolili da nam predloži neka brza i efikasna rešenja za wellbeing zaposlenih u IT kompaniji, nešto što ne košta mnogo i lako se uvodi, uz dobre i dugoročne efekte. “Efektne prakse koje se brzo implementiraju i kojima IT kompanije bez većih troškova mogu doprineti dobrostanju svojih zaposlenih su redovne pauze od ekrana, fleksibilno radno vreme, obezbeđivanje ergonomske opreme, uvođenje pauza za meditaciju i kratke vežbice (fizičke i mentalne), uvođenje dodatnih slobodnih dana za prevenciju burnout-a, kao i timski check-in tj. redovni razgovor jednom nedeljno o stanju tima. Za zaposlene mogu biti značajni i dani bez sastanaka, brzi mesečni/kvartalni upiti za mentalno zdravlje uz adresiranje uzročnika stresa i nezadovoljstva, kao i mini zdravi izazovi.
Međutim, ako pričamo o rešenjima, ona definitivno zahtevaju holistički pristup poput spomenute platforme i sličnih raspoloživih rešenja.” zaključuje ona.
0 komentara