Tomas Domke, izvršni direktor GitHub-a, poslao je jasnu poruku developerima širom sveta. Prema njegovim rečima, ulazak u novu eru razvoja softvera više nije izbor, već nužnost. Oni koji ne uključe veštačku inteligenciju u svoj rad rizikuju da budu izbačeni iz industrije koja se ubrzano menja.
Istraživanje koje menja perspektivu
Domke se pozvao na istraživanje zasnovano na intervjuima sa 22 programera koji već koriste AI alate kao sastavni deo posla. Njihovo iskustvo pokazuje da integracija AI tehnologija nije daleka budućnost, već proces koji se odvija sada. Mnogi su započeli kao skeptici, smatrajući da su AI asistenti „kul, ali pomalo beskorisni“. Međutim, uporno korišćenje i testiranje dovelo ih je do ključnih trenutaka kada su shvatili pravi potencijal ovih alata.
Prema njegovom blog postu, programeri u ovom procesu prolaze kroz četiri faze. Prva faza podrazumeva površno isprobavanje AI rešenja. Druga donosi korišćenje za otklanjanje bagova i generisanje kraćih delova koda. Treća faza predstavlja aktivnu saradnju sa AI-jem i razvoj sposobnosti za kreiranje boljeg konteksta. U četvrtoj fazi, programer postaje strateg koji delegira zadatke AI agentima i verifikuje njihove rezultate.
Nova uloga programera
Programeri koji su dostigli četvrtu fazu više ne pišu kod direktno. Njihova uloga podrazumeva postavljanje agenata za uspešan rad, dizajniranje i usavršavanje instrukcija, pregled AI planova i analiza kompromisa pre implementacije. Zatim sledi verifikacija; detaljna provera da li rezultat ispunjava ciljeve i standarde.
Jedan od učesnika istraživanja opisao je promenu na slikovit način: možda ćemo manje biti proizvođači koda, a više njegovi kreativni direktori.
Koliko brzo AI preuzima pisanje koda
Kada je postavljeno pitanje koliko će vremena proći pre nego što AI piše 90 odsto koda, polovina programera procenila je da će se to desiti u roku od pet godina, dok druga polovina veruje da će se to dogoditi za dve godine. Većina njih ovu promenu ne vidi kao gubitak vrednosti ili identiteta, već kao priliku da redefinišu svoju ulogu.
Zanimljivo je da programeri retko ističu uštedu vremena kao glavni benefit. Fokus je na povećanju ambicija i proširenju obima onoga što jedan tim može da postigne.
Nove veštine za AI eru
Domke navodi sedam ključnih veština koje će biti presudne: razumevanje AI alata i modela, sposobnost delegiranja zadataka i orkestracije agenata, saradnja sa AI u realnom vremenu, temeljno poznavanje programiranja, verifikacija i kontrola kvaliteta, razumevanje proizvoda i sposobnost dizajniranja arhitekture i sistema.
Ističe i da kratke, neprecizne instrukcije nikada nisu bile dovoljne za ljudske kolege, pa neće biti dovoljne ni za AI agente. Iako AI može pomoći početnicima, neizbežno dolazi trenutak kada programer mora razumeti kod, pronaći grešku i prilagoditi rešenje da radi u velikom sistemu.
Obrazovanje mora da se menja
Prema Domkeu, obrazovni sistem u oblasti računarstva ne prati promene. Studenti će se sve više oslanjati na AI za pisanje koda, pa učenje napamet sintakse i API-ja gubi smisao. Umesto toga, budući programeri moraju naučiti kako da vode AI procese, kritikuju rezultate i razmišljaju interdisciplinarno.
Posao programera neće nestati, ali se menja
Domke naglašava da podaci američkog Zavoda za statistiku rada pokazuju rast broja pozicija za programere od 18 odsto u narednoj deceniji, što je gotovo pet puta brže od proseka. Međutim, te pozicije neće izgledati isto kao danas. Biće rezervisane za one koji su savladali rad u novom okruženju.
Ipak, priznaje da neće svi želeti da se prilagode. Upravljanje AI agentima možda neće zvučati privlačno svakom programeru, ali on podseća da je suština posla oduvek bila upravljanje računarima putem jezika programiranja.
Poruka je jasna. Ovo nije debata o produktivnosti, već o reinvenciji. Posao programera ne nestaje, već se ponovo rađa. Oni koji na vreme prihvate promenu i usvoje nove veštine imaće prednost u industriji koja se ubrzano menja.
0 komentara